Potres u inozemnim medijima

U Vijencu već mjesecima izlazi feljton Augusta Šenoe napisan u povodu potresa koji je pogodio Zagreb 1880. Čitatelji su mogli vidjeti da se u njemu čuveni pisac pozabavio i načinom na koji je stradavanje Zagreba i okolice bilo popraćeno u stranim ilustriranim medijima. U to vrijeme u časopisima se još nisu objavljivale fotografije već grafike prilagođene tisku, koje su ponekad bile iznimno visoke kvalitete, no ponekad ih nije, najčešće zbog lošega predloška, odnosno nekvalitetna crteža na temelju kojega su nastale, karakterizirala vjerodostojnost. To osobito dolazi do izražaja u dijelu grafika koje su prikazivale oštećenja zgrada u Zagrebu u potresu 1880, koje su služile ponajprije tomu da preuveličaju tragediju.

Koliko su nepouzdan izvor informacija o jačini potresa, doznaje se ne samo zahvaljujući Šenoinim člancima nego i usporedbom fotografija oštećenih građevina s njihovim prikazima na grafikama. Na grafikama je tako prikazano kako se zvonik crkve svetog Marka potpuno raspuknuo, a velikim dijelom i Kamenita vrata, da se nagnuo zvonik franjevačke crkve, da su u Resniku nastali svojevrsni mali vulkani, što je sve skupa bilo daleko od istine.

Ilica neposredno nakon potresa / Snimio Nikola Grmoja

Dakako, iako fotografije daju daleko objektivniju sliku oštećenja građevina u potresima i pri njihovu snimanju, a još više u slučaju njihova objavljivanja, izborom specifičnih motiva također se subjektivizira prikazivanje razmjera prirodnih katastrofa, o čemu jednako svjedoče fotografije objavljene uz tekstove o zagrebačkim potresima 1880. i ove godine.

U monografiji Josipa Torbara o potresu 1880, u kojoj su bile reproducirane fotografije zagrebačkoga fotografa Ivana Standla, odabrane su tako one fotografije koje su prikazivale najjače stradale građevine (crkve u Granešini i Kašini, urušeno krilo bivšeg isusovačkog samostana, itd.). Njihov je izbor bio nedvojbeno uvjetovan željom autora i izdavača (tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti) da i vizualno posvjedoče koliko je potres bio razoran.

Danas mediji, zahvaljujući tehnološkom napretku, imaju prilike bezbrojnim vizualnim prikazima vjerodostojnije svjedočiti o događanjima. I danas je, međutim, odabir fotografija kojima se prati tekst vijesti jednako subjektivan, a može se reći da i u još većoj mjeri teži svojevrsnoj tabloidizaciji događaja, što u slučaju potresa obično znači prenaglašavanju šteta i razmjera tragedije.

Namjera je ovoga teksta dati kratak uvid u način na koji su svjetske agencije i novinske kuće na svojim internetskim portalima popratile vizualnim materijalom zagrebački potres od 22. ožujka 2020. Analizirao sam samo fotografije objavljene uz tekstove, ne i postavljene videosnimke. Odabrani je uzorak za analizu proizvoljan, malen i donosi tek okvirnu sliku načina na koji je vizualiziran zagrebački potres. Analizirane su fotografije objavljene uz tekstove postavljene na mrežne stranice BBC-ja, CNN-a, Deutsche Welle, Reutersa, Euronewsa, Guardiana, Bloomberga, Al Jazeere, Russia Todaya te isto tako fotografije koje su objavile medijske kuće susjednih zemalja (BHTV, Oslobođenje, Dnevni avaz, B92, Novosti, RTS, Politika, Delo).

Jasno je uočljivo kako su mediji iz regije s daleko većim brojem vijesti i daleko većim brojem fotografija popratili zagrebački zemljotres, što je i razumljivo s obzirom na prostornu bliskost i dugu zajedničku povijest. Isto tako navedene medijske kuće nastavit će pratiti i u mjesecima koji dolaze naknadne potresne udare koji su pogađali Hrvatsku, a povremeno bi donosile vijesti i o koracima u obnovi grada.

Bez obzira je li riječ o medijima iz regije ili drugih dijelova Europe i svijeta, uočljivo je da su fotografije objavljivane uz tekstove uglavnom radovi hrvatskih, odnosno zagrebačkih fotografa. Zagrebački su fotografi time ponovno dobili priliku, kao i za potresa 1880, da im radove objave ugledne novinske kuće diljem svijeta. Dakako, odluka koja će fotografija biti objavljena ovisila je o uredništvima medijskih kuća, a ne o fotografima.

Sve navedene medijske kuće popratile su članke o potresu s prizorima iz središnjih zagrebačkih ulica, uglavnom Amruševe, Žerjavićeve i Boškovićeve, koji prikazuju automobile zatrpane pod ruševinama, a velik dio njih objavio je i fotografije oštećenja zagrebačke katedrale, odnosno urušavanja njezina južnoga tornja. U slučaju katedrale većina medija objavila je fotografije ostataka vrha tornja u dvorištu između katedrale i nadbiskupskog dvora, a ne njezina okrnjena vrha. Na mnoštvu fotografija prikazani su i Zagrepčani, uglavnom na Zrinskom trgu, kako pokriveni dekama čekaju (najčešće s mobitelom u ruci) da prođu naknadni udari. Pojedini mediji objavili su i fotografije na kojima se vidi rad na raščišćavanju ulica, no od navedenih novinskih kuća jedino je Russia Today popratila vijest fotografijom s prikazom vojske kako čisti zagrebačke ulice. Dio medija iz regije objavio je i svima već dobro poznatu fotografiju političara Nikole Grmoje s prikazom Ilice prekrivene ostacima urušenih dimnjaka, zidova i zabata, koja je inače jedan od najzornijih prikaza oštećenja grada snimljenih na dan zemljotresa. To je ujedno i jedna od rijetkih objavljenih fotografija koja je prikazivala oštećenja grada iz visokog rakursa. Najveći broj objavljenih fotografija snimljen je, naime, iz niskog rakursa, za koji su se fotografi odlučivali kako bi u prvom planu bilo prikazano što više ruševina, što nas ponovno vraća na stalno izraženu težnju u medijima, očito jednako prisutnu i u 19. stoljeću i danas, da se razmjeri prirodnih katastrofa vizualnim prikazima dodatno naglase.